#LIDA priča: E-participacija - prilika da se čuje glas građana

Participacija, tj. učešće građana jedan je od ključnih mehanizama za osiguravanje demokratije u svakom društvu. Prema rezultatima Polaznog istraživanja stanja razvoja e-uprave i digitalne pismenosti u ciljanim zemljama Zapadnog Balkana 2020, učešće građana regulisano je i praktikuje se u svim zemljama Zapadnog Balkana, ali je nivo angažovanja građana nizak, a mehanizmi e-participacije nisu u upotrebi u potpunosti.

Osjećaj pripadanja zajednici dok ista zahtijeva bolje i kvalitetnije usluge od strane vlade kako bi došlo do promjena jedan je od glavnih razloga zašto je participacija tj. učešće građana ključna za njegovanje građanske države i tolerantnog društva.

U definiciji koja se nalazi u izvještaju OECD-a, navodi se da „demokratska politička participacija mora uključivati sredstva koja omogućavaju informisanje, mehanizme za učešće u donošenju odluka i sposobnost da se doprinese i utiče na agendu kojom se kreiraju javne politike“. U tom smislu, građane treba doživljavati kao partnere država kad je riječ o kreiranju zdravijeg i inkluzivnijeg okruženja, ali to znači i dijeljenje odgovornosti za njegov razvoj.

Uz to, evidentno je da je digitalno za mnoge postalo „nova normalnost“, naročito zbog toga što smo još uvijek pod uticajem pandemije i većinu naših životnih i radnih obaveza obavljamo hibridno – i oflajn i onlajn. S druge strane, živimo u eri društvenih medija posredstvom kojih konzumiramo ogromnu količinu informacija o vladi i upravljanju u našim zemljama. Problemi slabe informisanosti i medijske pismenosti već su aktuelizovana na Zapadnom Balkanu, i oni kao takvi direktno utiču na povjerenje i spremnost građana da se angažuju i traže promjene postojećih sistema u svojim zemljama.

Kad je riječ o e-participaciji, prema A. Mekintošu, govorimo o participiranju, tj. učešću posredstvom informaciono-komunikacionih tehnologija u procesima kao što su administracija, pružanje usluga, donošenje odluka i kreiranje javnih politika. Jednostavnije rečeno – govorimo o digitalnim alatima. Ovi alati nam omogućavaju da doprinesemo procesima donošenja odluka i tražimo poboljšanja u našem susjedstvu, gradu ili cijeloj državi.

Alati koji omogućavaju e-participaciju treba da budu dostupni svakom građaninu. Trebalo bi da budu laki i bezbjedni za korišćenje u svakom trenutku.
Kad je u pitanju e-participacija, postoje dva koncepta koja treba uzeti u obzir. Prvi je vlada i naša sposobnost da kao građani utičemo na nju. Druga je tehnologija koja nam nudi mogućnost da koristimo digitalni prostor tako da se čuje naš glas. Povjerenje predstavlja ključni faktor za osnaživanje tog glasa, što znači da ljudi treba da vjeruju i vladi i tehnologiji.

Digitalna komponenta nikad se ne može posmatrati zasebno. Ona je sastavni dio naših života. Kao takva, ona se u potpunosti stopila sa našom svakodnevicom da je ponekad teško zamisliti da smo prije svega nekoliko decenija živjeli u prilično drugačijem svijetu.

Imajući ovo na umu, bilo da govorimo o „e“ tj. elektronskom, uzimajući u obzir njegovu digitalnu prirodu ili o „e“ kao osnaživanju građana kako bi se angažovali, uvijek govorimo o procesima koji su isprepleteni.

Uloga digitalnog, u tom smislu, jeste da služi demokratiji, te da njenoj već izgrađenoj političkoj i demokratskoj kulturi omogući da napreduje umanjivanjem ograničenja koja nameću vrijeme i prostor.

E-uprava omogućava uvid u veći broj informacija o vladi i radu institucija, pa je samim tim lakše uočiti nedostatke i slabosti koje treba prevazići. U državama koje ne odlikuje visok nivo političke i demokratske kulture, digitalno se može koristiti kao neka vrsta „korektivnog mehanizma“. Ponajviše zbog toga što može razotkriti ove probleme i ponuditi platformu za reakciju. To ne znači da samo zato što je nešto digitalno automatski postaje i bolje. Ljudski faktor ostaje jedan od najvećih izazova na više nivoa, što znači da se problemi s određenim procesima moraju rješavati prije svega na nivou javne politike.

Informisanost predstavlja preduslov za osnaživanje i uključivanje u sve ove procese. Na primjer, moramo biti upoznati s tim šta se događa s našim podacima u digitalnom prostoru, ko ih posjeduje i na koji način ih koristi. Moramo da razumijemo kako digitalno funkcioniše. To znači da moramo vladati određenim digitalnim vještinama i kompetencijama i biti svjesni određenih rizika koje digitalni prostor nosi sa sobom. Moramo da znamo šta znači imati digitalni identitet, kakve koristi imamo od e-uprave i elektronskih usluga itd. Kako bi se postigao željeni učinak, ove i brojne druge stvari treba da budu poznate. Iako sve ovo može zvučati složeno, ima mnogo sličnosti s principima koji stoje iza aplikacija koje svakodnevno koristimo.

Digitalno je donijelo brojne prednosti, ali i odgovornosti i etičke izazove. Digitalna odgovornost predstavlja jednu od aktuelnih tema u svijetu, zajedno sa pitanjima koja nalažu hitno rješavanje, poput digitalnog jaza i nastajanja digitalno ranjivih grupa.

 

 

*Ovaj tekst je objavljen u okviru projekta ,,Lokalna inicijativa za Digitalnu agendu'', koji sprovodi Aktivna zona, uz finansijsku podršku obezbijeđenu u okviru regionalnog programa „Povećanje učešća građana na polju Digitalne agende – ICEDA“ koji sprovode Fondacija Metamorfosis (Severna Makedonija), Open data Kosovo (Kosovo), Akademija za eUpravu (Estonija), PARTNERI (Srbija), NVO 35mm (Crna Gora) i Levizja Mjaft! (Albanija), uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom tekstu ne predstavljaju nužno i stavove donatora.