#LIDA priča: Šerenting - prijetnje modernog roditeljstva
Šerenting je pojam koji je nastao spajanjem dvije rieči iz engleskog jezika – „share“ što znači dijeliti i „parent“ što znači roditelj, a odnosi se na roditelje koji objavljuju previše slika i video snimaka svoje djece na društvenim mrežama.
Neki roditelji žele da sa svojim online prijateljima podijele koliko su zapravo ponosni na svoju djecu i da se pohvale koliko su ona pametna i talentovana. To rade iz dobre namjere ali to nije uvijek dobra odluka. Roditelji na taj način stvaraju reputaciju svoje djece na internetu od najranijih perioda života, ali većina djece ne želi da drugi ljudi vide njihove slike i snimke koje su njihovi roditelji objavili.
Dobre strane
Dijeljenje informacija u digitalnom okruženju svakako da ima svoje pozitivne strane: održavanje odnosa sa širom porodicom i prijateljima koji su fizički udaljeni ili sa kojima nemamo priliku da se viđamo uživo, razmjena ličnih iskustava i povezivanje sa drugima koji dijele slična iskustva ili dileme (npr. vezane za roditeljstvo), skladištenje informacija u praktično neograničenom prostoru, u bilo koje vrijeme i na neograničen vremenski rok, itd.
Dijeljenje informacija u digitalnom okruženju svakako da ima svoje pozitivne strane: održavanje odnosa sa širom porodicom i prijateljima koji su fizički udaljeni ili sa kojima nemamo priliku da se viđamo uživo, razmjena ličnih iskustava i povezivanje sa drugima koji dijele slična iskustva ili dileme (npr. vezane za roditeljstvo), skladištenje informacija u praktično neograničenom prostoru, u bilo koje vrijeme i na neograničen vremenski rok, itd.
Ne tako dobre strane
Šerenting se nerijetko dovodi u vezu sa osobinama ličnosti, narcističkim težnjama roditelja, potrebom da se prikažu u što boljem svijetlu, da (kroz broj „lajkova” vlastitog djeteta) kompenzuju vlastito osjećanje inferiornosti ili dobiju potvrdu sopstvene vrijednosti, itd. Većina roditelja ne provjerava parametre privatnosti na vlastitim uređajima i platformama, mnogi ne znaju sa kim su zapravo podijelili lične informacije sopstvenog djeteta, niti kako mogu da promjene automatski podešene parametre privatnosti. Neka istraživanja pokazuju da roditelji i dalje više brinu zbog opasnosti sa kojima se djeca mogu sresti u svakodnevnom okruženju, nego u digitalnom okruženju.
Šerenting se nerijetko dovodi u vezu sa osobinama ličnosti, narcističkim težnjama roditelja, potrebom da se prikažu u što boljem svijetlu, da (kroz broj „lajkova” vlastitog djeteta) kompenzuju vlastito osjećanje inferiornosti ili dobiju potvrdu sopstvene vrijednosti, itd. Većina roditelja ne provjerava parametre privatnosti na vlastitim uređajima i platformama, mnogi ne znaju sa kim su zapravo podijelili lične informacije sopstvenog djeteta, niti kako mogu da promjene automatski podešene parametre privatnosti. Neka istraživanja pokazuju da roditelji i dalje više brinu zbog opasnosti sa kojima se djeca mogu sresti u svakodnevnom okruženju, nego u digitalnom okruženju.
Ipak, nije rijetkost da informacije postavljene na internet (upravo od strane roditelja) budu zloupotrijebljene od strane tzv. internet predatora. Prema izveštaju australijskog povjerenika za bezjbednost na internetu, skoro polovina fotografija objavljenih na veb-sajtovima pedofila prvobitno je naivno postavljena na lične profile, veb-sajtove ili blogove roditelja. Lični podaci djeteta mogu se zloupotrijebiti na brojne načine (od strane kradljivaca identiteta, kriminalaca), a djeca, kao najmlađi korisnici interneta, nalaze se u centru stalno rastućeg tržišta ličnih podataka.
Zašto je ova tema važna?
O šerentingu se sve češće govori u kontekstu zaštite dječjih prava u digitalnom okruženju. Jedan od najvažnijih izazova jeste kako pronaći balans između prava roditelja da dijele fotografije i video-materijale svoje djece a s druge strane prava djece na privatnost zaštitu ličnih podataka.
O šerentingu se sve češće govori u kontekstu zaštite dječjih prava u digitalnom okruženju. Jedan od najvažnijih izazova jeste kako pronaći balans između prava roditelja da dijele fotografije i video-materijale svoje djece a s druge strane prava djece na privatnost zaštitu ličnih podataka.
Prema Članu 16. Konvencije UN o pravima djeteta, koja je obavezujuća za sve zemlje potpisnice, među kojima je i Crna Gora navodi se: 1. Nijedno dijete neće biti izloženo proizvoljnom ili nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, porodicu, dom ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled.
2. Dijete ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada. Ovim se podrazumijeva da roditelj, odnosno staratelj prilikom javnog objavljivanja traži saglasnost od samog djeteta.
2. Dijete ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada. Ovim se podrazumijeva da roditelj, odnosno staratelj prilikom javnog objavljivanja traži saglasnost od samog djeteta.
Korisno je i dodati da novi francuski zakon omogućava djeci da kada odrastu (retroakitvno) tuže svoje roditelje za kršenje prava na privatnost.
Sve ovo nam govori da dobro porazmislimo prije nego kliknemo „post“ ili „share“, jer iako nisu odmah jasne i vidljive, posljedice mogu biti dugoročne i veoma ozbiljne. Biti roditelj svakako je najdivnija uloga, ali nosi sa sobom ogroman broj odgovornosti i izazova, kojih u današnjem svijetu biva sve više iz dana u dan.
*Ovaj tekst je objavljen u okviru projekta ,,Lokalna inicijativa za Digitalnu agendu'', koji sprovodi Aktivna zona, uz finansijsku podršku obezbijeđenu u okviru regionalnog programa „Povećanje učešća građana na polju Digitalne agende – ICEDA“ koji sprovode Fondacija Metamorfosis (Severna Makedonija), Open data Kosovo (Kosovo), Akademija za eUpravu (Estonija), PARTNERI (Srbija), NVO 35mm (Crna Gora) i Levizja Mjaft! (Albanija), uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom tekstu ne predstavljaju nužno i stavove donatora.
