Aktivna zona: Svaka akcija rađa reakciju!

Kada bismo popisali probleme sa kojima se organizacija Aktivna zona sa Cetinja tokom prethodne decenije uhvatila u koštac, taj spisak bi bio poduži, na njemu bi se između ostalog našlo zagovaranje aktivnijeg učešća građana u pitanjima lokalne politike, zaštita sredine, dostupnost grada osobama sa invaliditetom, poboljšanje zdravstvenih usluga, izgradnja infrastrukture, neformalno obrazovanje mladih i promocija volonterizma. „Nažalost ili na sreću, mnogo je načina na koji se zajednica može poboljšati, zato se nikad nismo ograničavali na jednu sferu.“ – objašnjava Miloš Marković, izvršni direktor i jedan od osnivača Aktivne zone.

 

Ipak, kako je tolika svestranost zahtijevala sa druge strane jedno čvrsto uporište, vrlo brzo po osnivanju dali su se u potragu za sopstvenim prostorom. On je zamišljen kao baza same organizacije, ali i kao centar društvenog života i aktivizma, u kom bi se građani okupljali, razgovarali, razmjenjivali znanja, ali i pokretali inicijtive od značaja za Cetinje.

U traganju za prostorijama budućeg Društvenog centra, ekipa udruženja je još 2012.godine naišla na napuštenu fabriku obuće „Košuta“. Uprkos svom kršu i lomu, vidjeli su veliki potencijal. Prišli su stečajnom upravniku, koji se oduševio idejom, i ustupio im prostor za korišćenje. Pokrenuli su radnu akciju i ubrzo mobilisali cijelu zajednicu, pa su im se u čišćenju i sređivanju svesrdno pridružili komunalci, vatrogasci, zanatlije, privrednici i „običan svijet“. „Neke smo zvali za pomoć oko odnošenja šuta, ali su mnogi samoinicijativno prišli, jednostavno zato što su vidjeli da pravimo nešto dobro za sve.“ – sjeća se Miloš. Međutim, kako je projekat postepeno osvajao pažnju cijelog Cetinja, pokretanje novog centra na mjestu stare fabrike pokretalo je zauzvrat i isto toliko stara društvena pitanja.

 

Naime, bivši radnici su revitalizaciju svog nekadašnjeg radog mjesta vidjeli kao znak da „revitalizuju“ i pitanje zaostalih plata i otpremnina. Iako zbog toga Društveni centar ipak nije otvoren na mjesru gdje je priča započeta, Miloš kaže da im je bilo drago da su svojom inicijativom inspirisali druge na borbu i da im je to donijelo važnu lekciju: „Nas je taj početak naučio da svaka akcija rađa reakciju. Da nije bilo naše inicijative, ne bismo probudili tolike sugrađane da nam se pridruže u sređivanju, niti bi bivši radnici tada digli glas i zatražili pravdu. Sva društvena pitanja su međusobno isprepletana i pokretanjem jednog, vi zapravo pokrećete sve.“

 

 

Nekoliko mjeseci kasnije, pronašli su novi prostor nedaleko od glavne pješačke zone, ali je i njega bilo potrebno srediti i opremiti. U pravom času, spazili su konkurs za Akademiju održivosti. Kako su željeli da stvore buduće mjesto dijaloga, odlučili su da je upravo prisan razgovor sa zajednicom pravi način da prikupe novac. Njihovoj borbi mjesto e bilo tamo gdje grad živi, na ulicama a i trgovima, na pijacama a i urbanim džepovima Cetinja. Svakog dana tokom trajanja kampanje, postavljali su štand na prometne lokacije, ali su umjesto da drže slovo i prezentaciju gotovih rešenja, pitali sugrađane kako bi centar trebalo da izgelda i kojim pitanjima bi trebalo da se bavi. Time su se postavili kao „jedni od jednakih“, kao pokretači zajednice i saborci koji su spremni da saslušaju svakoga. Baš tako su, kažu, i osvojili cijelu zajednicu – osobu po osobu – i dodaju da su tek tu na ulici zaista razumjeli koliko je važno naći zajednički jezik. „Nikako nismo mogli da dopremo do starilih sugrađana, sve dok nam jedan dekica nije odbrusio: ’Ma šta vam je taj društveni centar?’ U želji da mu ideju približim, odgovorio sam: ’Nešto kao omladinski klub u vaše vrijeme.’ I u tom času sam vidio da smo se razumjeli, da imamo njegovu podršku i da morate govoriti jezikom zajednice ako već od nje tražite podršku.“ – sjeća se Miloš.

Na sličan način, povezali su se i sa poslovnim ljudima Cetinja. Pisali su privrednicima, išli na sastanke i razgovarali o tome kako Društveni centar može poboljšati grad za sve. „I poslovni sektor čine ljudi, prema tome, imali smo pristup kao i prema drugima: prići otvoreno, izbjegavati floskule i zaista ih pozvati da zajedno učinimo zajednicu boljom.“ – kažu iz Aktivne zone. Nekoliko godina kasnije, ovakav pristup doveo je i do potpisivanja sporazuma o saradnji Aktivne zone sa Klubom privrednika Cetinja i udruženi rad na društveno odgovornom poslovanju.

Nakon što je Aktivna zona od zajednce prikupila ciljanu svotu novca, Fond za aktivno građanstvo im je tu sumu duplirao i time im dao podršku da svoju zamisao sprovedu u djelo. Društveni centar i dan danas omogućava građanima i građankama svih generacija da učestvuju u javnim debatama, kreativnim, edukativnim i razvojnim radionicama, uživaju u izložbama, mini koncertima i drugim društvenim aktivnostima, kao i da nađu način da promijene Cetinje nabolje. Upravo u njemu rodile su se brojne inicijative koje su i same sredstva pronašle u zajednici, kao što su akcija „Za siguran prvo otkucaj“, tokom koje su putem donatorskih kutija u marketima prikupili novac za novi CTG aparat u porodilištu, kao i pokret „Za zeleni Lovćen“, tokom kog su vođenim planinarskim turama uspjeli da prikupe sredstva za ponovno pošumljavanje požarom uništenog Lovćena.

Društveni centar danas je, kako kažu, najbolji lijek protiv letargije. On uspijeva da već godinama bude impuls koji pokreće društvene promjene. Baš zato drugim organizacijama civilnog društva poručuju da je često baš ta prva grudva dovoljna da pokrene lavinu dobrih djela.

 

 

Publikaciju ,,Znak da može'', u okviru koje je objavljena priča o Aktivnoj zoni, možete pronaći na sljedećem linku: https://tragfondacija.org/wp-content/uploads/2021/12/ZNAK-DA-MOZE.pdf